13. 11. 2011.

Ognjen Petrović

Ognjen Petrović je rođen 1981 godine. Živi u Mladenovcu. Pobednik je "Šumadijskih metafora" za 2011 godinu. Tim povodom u izdanju festivala, iz štampe je izašla njegova zbirka pesama " PREKID PRENOSA".
Pored ove nagrade Ognjenu je ove godine izašla i knjiga u izdanju Studentskog kulturnog centra, Kragujevac, koja nosi naziv " KEČEVI & OSMICE ".





ROMANTIZAM

Danas sam oran za veliko
čišćenje sobe
i organizma.

Ona kuva zeleni čaj.

Pronalazim mrtve
i neupotrebljive stvari
ispod kreveta,
u ormaru.

Ipak je knjiga
koju sam godinama
smatrao izgubljenom
ponovo pala
u moj posed.

Nedostaju samo korice
ali tu je miris plesni,
i larve koje sanjaju
proboj, uskrsnuće.

Prve stranice
nisu dovoljne za smeh.
Jesu za kašalj.

Za godišnjicu
ona mi obećava respirator.

Zatim uzima
mesarski nož i odlazi
da ubije jelena
zaključanog u kupatilu,
kojeg ćemo jesti
na terasi,
pod svetlošću sveća,

uz kubansku muziku, dakako.




BULEVAR SUMRAKA

Zaista si stigao tiho:
sada si nešto mizernije
od uhode u kampusu protivnika,
bez mikrofona u skrivenom džepu,
kamere u nalivperu.

Postiđuje te čak i prodavac
urmi što besplatno
nudi natruo plod. Sada je
beležnica u sakou -
teg koji vuče ka sivim predgrađima,
nestalim horizontima.

Ostavljaš za sobom izgovore,
brižljivo pripremani
plan rada. Koje godine, kojeg meseca,
kojeg dana? Kružiš prstima
ka njima, kao snajperista
što ležerno pomera nišan
preko ulične lovine.

Uvek ostane otisak
kada neko nosi krst : protiv toga
ne možeš ništa.

Možeš samo zamišljati
kako ti u podnevnom predahu
kelnerica u čaši prinosi otrov,
koji ćeš iskapiti-

bez žaljenja,
okružen mnoštvom, kao lek.



PRED NASTUPAJUĆU NOĆNU TIŠINU

Zatvaram vrata,

okrećem ključ u bravi,
povlačim rezu preko vrata,
proveravam prozore,
preko-
povlačim zavesu, ulazim u sve sobe,
zagledam ispod kreveta, u ormare,

u gluvo doba ruše se montažne kulise,
pravougaonik crkve,
kvadrat banke,
piramida supermarketa,
golom ledinom voda valja najlonske kese,
plastiku,
sitan šljunak, farbu
spira, uglačane skelete pasa,

u ispražnjenom kvartu
vene sveže zasađena bodljikava žica,

predugo sam nosio žilete u grlu,
napustiću ovaj toponim iz pakla,
otići na ostrvo Spektakl,
da slušam kako se talasi tuku,

sakupljam školjke iz dubina,

i mislim na buduća mrtva slova budućih
racionalističkih utemeljenja.

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.