24. 11. 2012.

Šumadijske metafore - retrospektiva






KNJIGE ŠTAMPANE U IZDANJU „ŠUMADIJSKIH METAFORA“


1. Šumadijske metafore 1992.
2. Šumadijske metafore 1993.
3. Šumadijske metafore 1994.
4. Šumadijske metafore 1995.
5. Šumadijske metafore 1996.
6. Šumadijske metafore 1997.
7. Dragana Bukvić, Nemir u busoli (1997)
8. Šumadijske metafore 1998.
9. Goran Labudović Šarlo, Avionsko pismo (1998)
10. Šumadijske metafore 1999.
11. Tomislav Marković, Sneg na ispitu zrelosti (1999)
12. Reči u izlogu grada, Antologija mladeno- vačkih pesnika, Priredio Dušan Stojković (1999)
13. Šumadijske metafore 2000.
14. Radoslav Vučković, Po raspeću (2000)
15. Milorad Petrović Seljančica, Devojče, vraže... (2000)
16. Šumadijske metafore 2001.
17. Dragoslav Vidović, U iznajmljenom snu (2001)
18. Radomir Andrić, Jezni žednik, Izabrane pesme (2001)
19. Milija Đorđević, Proroštvo Despota Stefana Lazarevića (2001)
20. Šumadijske metafore 2002.
21. Igor Vukojević, Ti pojma nemaš (2002)
22. Nebo jezika, Antologija mladenovačke proze, priredio Dušan Stojković (2002)
23.Neizbrisivi tragovi, Poezija pobednika „Šumadijskih metafora“, Priredili Milan Pav- lović i Dušan Stojković (2002)
24. Šumadijske metafore 2003.
25. Dejan Bogojević, Tompusi točkovi (2003)
26. Moma Dimić, Izabrane pesme (2003)
27. Moma Dimić, Odlazak u Nemenikuće, Izabrani putopisi (2003)
28-29. Huk duše, Antologija mladenovačke esejistike, I – II, Priredio Dušan Stojković, (2003)
30. Šumadijske metafore 2004.
31. Ana Dumović, Plus, minus, beskonačno (2004)
32. Lirski bruj Šumadije, Antologija pesama šumadijskih pesnika (1804 – 2004), Priredio Dušan Stojković (2004)
33. Snovi bića, Antologija mladenovačkih prevodilaca, Priredio Dušan Stojković (2004)
34. Dušan Stojković, Malo sunce, Sabrane pesme (2004)
35. Milija Đorđević, Proroštvo Despota Stefana Lazarevića, Drugo,dopunjeno izdanje (2004)
36. Igor Vukojević, Zemaljski poslovi (2004)
37. Šumadijske metafore 2005.
38. Mirjana Kovačević, Beonjača Beograda (2005)
39. Dah reči, Antologija mladenovačke knji- ževnosti za decu, Priredio Dušan Stojković (2005)
40-41. I snovi i java, Antologija mladenovač- ke drame, I – II, Priredio Dušan Stojković (2005)
42. Tomislav Marković, Na mestu zločina (2005)
43. Dejan Bogojević, Putnik postanjem (2005)
44. Zoran Milisavljević, Parastos za moga dedu (2005)
45. Dušan Čolović, U ikoni duše (2005)
46. Šumadijske metafore 2006.
47. Momčilo Bakrač, Žagor u katakombi (2006)
48. Rudnici snova, Antologija mladenovačke poezije, Priredio Dušan Stojković (2006)
49. Dušan Stojković, Gramatika smrti Ime- nice, Antologija pesama pesnika samoubica (2006)
50. Radomir Andrić, Zarno vitlo (2006)
51. Zoran Đurić, Crni dijamant (2006)
52. Ratko Marković Riđanin, Vesla za grešnike (2006)
53. Dejan Bogojević, Pre peska, Izabrana dela (2006)
54. Dušan Stojković, Snevomrak, Kafkijade (2006)
55. Miodrag Tasić, Sasvim obični dani (2006)
56. Branislava Kovačević, Među ljudima (2006)
57. Radiša Marinković, Dodir vremena (2006)
58. Igor Vukojević, Smrtonosna moja blaga (2006)
59. Branislav Bojić, Ožiljci snova, Izabrane pesme (2006)
60. Šumadijske metafore 2007.
61. Miljurko Vukadinović, Ep o Šljivamešu (2007)
62. Dušan Stojković, Gramatika smrti Prilozi, Antologija pesama o samoubistvu i samoubicama (2007)
63. Radomir Andrić, Ka drugosti (2007)
64. Dušan Čolović, Orašački put (2007)
65. Milija Đorđević, Reči u rečima (2007)
66. Dušan Stojković, Srce otkucava, Cvetnik pesama sa „Šumadijskih metafora“ 1988 – 2007 (2007)
67. Dušan Stojković, Baštinici i saputnici, Subjektivna istorija mladenovačke poezije (2007)
68. Dušan Stojković, Katalog mladenovačkih pisaca i publicista (2007)
69. Slavomir Vojinović, Kulturno-umetnič- ko društvo „Vojvoda Janko Katić“ (2007)
70. Despot Stefan Lazarević, Slovo ljubve (2007)
71. Ranko Babić, Pola čovek pola čovek (2007)
72. Vladimir Arsić, Rajske prevare (2007)
73. Jovan Mićunov Bogićević, Beranske i druge priče (2007)
74. Branislava Kovačević, Priče iz letnjikovca (2007)
75. Đorđe Vulturesku, Do Severa i dalje od Severa (2007)
76. Nikola Cincar Poposki, Doći ću čudovit (2007)
77. Šumadijske metafore 2008.
78. Milenko Popić, Spontanist (2008)
79. Dušan Stojković, Gramatika smrti Tanatološki rečnik, Rekli su o smrti i samo- ubistvu (2008)
80. Tomislav Mijović, Dodir sjaja sjaj dodira (2008)
81. Miloš Petrović, Potez skakačem (2008)
82. Milija Đorđević, Točak: pojmovnik (2008)
83. Dušan Čolović, Odjek beskraja (2008)
84. Pesnička plejada, Dobitnici povelje „Karađorđe“, Priredio Dušan Stojković (2008)
85. LJubinko Jelić, Uziđivanje (2008)
86. Srba Ignjatović, Kad smo svi bili Tito i druge priče (2008)
87. Ivan Petrović, Naručja (2008)
88. Zorica Arsić – Mandarić, Kasno cvetanje (2008)
89. Šumadijske metafore 2009.
90. Andrej Jelić Mariokov, Črte i reze (2009)
91. Dušan Stojković, Gramatika smrti Proza – Ida, Proza pisaca samoubica (2009)
92. Risto Vasilevski, Vreme, glasovi, Izabrane pesme (2009)
93. Zoran Antonijević, Sabor senki (2009)
94. LJubiša Đidić, Miris proleća 1999 (2009)
95. Bogislav Marković, Skladište (2009)
96. Dušan Čolović, Svetlosne dveri (2009)
97.Tatjana Đurić, Tople rane (2009)
98. Đoko Stojičić, Beskraj, Sanjane pesme (2009)
99. Moma Dimić, Veliki palikuća (2009)
100. LJiljana Vukić, Uspinjanje mesečevim zrakom (2009)
101. Nikola Z. Kostadinović i Radmilo Petrović, Ratnička spomen-obeležja i kulturna dobra opštine Mladenovac (2009)
102. Silvana Janković, Ustajanje iz pepela (2010)
103. Dušan Čolović, Sinovima tajne svevišnje (2010)
104. Milija Đorđević, Bespobedno sporedovanje (2010)
105. Radovan Blagojević, Don Kihot sa Kosmaja (2010)
106. Šumadijske metafore 2010.
107. Dušan Stojković, Gramatika smrti, Proza – Idem, Tuđozemci (Antologija proznih tekstova sa temom samoubistva) (2010)
108. Belatukadruz (Miroslav Lukić), Las Vilajet (2010)
109. Željko Janković, Karl Ginter u dvostrukoj ekspoziciji (2010)
110. Zorica Arsić–Mandarić, Sjaj misli (2010)
111. Zorica Arsić–Mandarić, Činije zvezdanog pirinča (2010)
112. Zorica Arsić–Mandarić, Sok od zaboravke (2010)
113. Dušan Čolović, Mleko jezika ( 2011)
114. Milija Đorđević, Domovidni praznik 1 i 2 (2011)
115. Radovan Blagojević, Prometej na Kosmaju na dugom putu kroz vreme i kroz sebe (2011)
116. Zoran Milisavljević , Umiranje Evrope (2011)
117. Ognjen Petrović, Prekidi prenosa (2011)
118. Dušan Stojković, Gramatika smrti - proza -Idem, Našijenici, Antologija proze sa motovoma samoubistva (2011)
119. Dušan Stojkovi, Sto, ( antologija povodom 100 izdanja Šum. metafora, 2011)
120. Radomir Andrić, Sanopis ( 2011)
121. Milica Jeftimijević Lilić, Misterija ljubavi (2011)
122. Jovanka Vlajić, Policajka ( 2012)
123. Šumadijske metafore, (2012)
124. Snežana Radojević, Vremenski palindrom (2012)
125. Dušan Čolović, Unutrašnje nebo (2012)
126. Dušan Stojković, Radomir Andrić ili Poezija koja traje (2012)
127. Dušan Stojković, Gramatika smrti Prozorje, Motiv samoubistva u dramskoj književnosti (2012)
128. Dušan Stojković, Kafkina fontana - izbor pesama Zorana M. Mandića (2012)




POBEDNICI

Dragica Gašpar 1988
Branko Ignjatović 1989
Milan S. Kosović 1990
Miodrag Denčić 1991
Mirjana Ristić 1992
Milorad L. Kalezić 1993
Miomir Nešić 1994
Radiša Marinković 1995
Dragana Bukvić 1996 i 1997
Goran Labudović Šarlo 1998
Tomislav Marković 1999
Radoslav Vučković 2000
Dragoslav Vidović 2001
Igor Vukojević 2002
Dejan Bogojević 2003
Ana Dumović 2004
Mirjana Kovačević 2005
Momčilo Bakrač 2006
Miljurko Vukadinović 2007
Milenko Popić 2008
Andrej Jelić Mariokov 2009
Željko Janković 2010
Ognjen Petrović 2011
Snežana Radojević 2012


DOBITNICI POVELJE KARAĐORĐE

Radoslav Vojvodić 2004
Nikola Cincar Poposki 2004
Matija Bećković 2005
Srba Ignjatović 2005
Tomislav Mijović 2006
Zoran Kostić 2006
Radomir Andrić 2007
Risto Vasilevski 2008
Miroslav Lukić 2009
Đorđe Nikolić 2010
Zoran M. Mandić 2011


STRANI GOSTI FESTIVALA

Angel Dumbraveanu, Rumunija
Vjačeslav Kuprjanov, Rusija
Razvan Vonku, Rumunija
Kajoko Jamasaki, Japan
Neftali Sandoval – Vekarić, Kolumbija
Silvija Monros – Stojaković, Čile
Babken Simonjan, Jermenija
DŽonatan Boulting, Engleska
Lase Sedeberg, Švedska
Katarina Frostenson, Švedska
Andrej Bazilevski, Rusija
Slave Đorđo Dimoski, Makedonija
Elka NJagolova, Bugarska
Niko Grafenauer, Slovenija
Elka Njagolova, Bugarska
Niko Grafauner, Slovenija

20. 11. 2012.

Predrag Milojević - prvo mesto na konkursu Ulaznica - 2012





Žiri književnog konkursa Ulaznica 2012. u sastavu Srđan Tešin, književnik iz Kikinde i predsednik žirija, Saša Ćirić književni kritičar iz Beograda i Vladimir Arsenić, urednik časopisa, sa zadovoljstvom je konstatovao da se na javni poziv i ove godine odazvao zavidan broj autorki i autora koji su poslali preko 2500 radova u ukupnom zbiru. Radovi su stigli iz svih država bivše Jugoslavije, a poseban je kuriozitet da su stizali i iz najudaljenijih krajeva planete, tačnije sa Novog Zelanda. U obilju ponuđenih radova, najviše je bilo proznih, nešto manje poetskih, a srazmerno manje esejističkih. Ovo je peta godina da je konkurs proširen na čitav region što znatno povećava konkurenciju, a time se posebno naglašava kvalitet nagrađenih radova.
Jednoglasnom odlukom žiri je odlučio da nagradi sledeće radove:

Poezija

Prva nagrada: Predrag Milojević, Mladenovac – Odakle je sve počelo
Druga nagrada: Želimir Periš, Zadar – Da se ne zajebavamo
Treća nagrada: Maja Klarić, Šibenik – Quinta Pitanga

Proza

Prva nagrada: Marko Gregur, Koprivnica – Wiener Walzer
Druga nagrada: Ružica Aščić, Zagreb – Vladimir
Treća nagrada: Davor Varga, Zagreb – Povratak u budućnost

Esej

Prva nagrada: Nataša Tučev, Beograd – Prezreni na svetu Franca Fenona u književnoj obradi Keril Čerčil
Druga nagrada: Dušan Vasić, Beč – Đavo u Ahenu
Treća nagrada: Milan Gromović, Čačak – Poezija i poetika Vojislava Despotova

Nagrađeni i pohvaljeni radovi odražavaju raznovrsnost pristiglih tekstova i mnoge od tendencija koje se mogu uočiti među autorkama i autorima na književnoj sceni koja obuhvata kulturni prostor bivše Jugoslavije. Tematski raznoliki i ispisani sa zavidnim književnim umećem i uverljivošću, ovi tekstovi su se iz mnoštva izdvojili ukupnim utiskom i zrelošću izraza.
U svom radu žiri nije vrednovao poetički pristup, tematsko opredeljenje ili viđenje sveta predstavljeno u delu, već isključivo rukovodio kvalitetom književno-jezičkog izraza koji je u nagrađenim radovima nesumnjiv.

Gradska narodna biblioteka „Žarko Zrenjanin”


Odakle je sve počelo


prvo
počeo da puši krišom
bežao od kuće na groblje
drugovi mu donosili karabatake
slušali priče od grobara
kako se u kosturnici
svake noći kockaju robijaši
završio neku usranu školu
za glodača
šlosera
ili tako nešto
daj šta daš
samo da nije zavarivač

onda mu stigao koverat
otadžbina te zove
i on otišao
normalno
ko bi sprao ljagu s familije
tamo ga iz negotinske
prebace u vojnu krajinu
učio nekog crnca da puca
iz protivavionskog teškog
gledao kolone
kako iz zadra
beže na ostrva
pio crno vino
na suncu
padao u nesvest
skoro svaki put
jako sunce
jako vino
svaka čast
ustaše

nego
vratio se
nije imao još ni dvadeset
a imao noćne more
kad ga pitaju
jesi li koga
tamo
nekog ustašu
on ćuti
sklanja pogled
uglavnom
teško se prisećao

nakon toga
zaposlili ga u fabrici
stric otišao u penziju
a on uskočio
odlivao neke jebene cevi
dodavao glinu u mašinu
za dvesta dojčmaraka mesečno
mašina mu uhvatila ruku
izlomila na tri mesta
jedva je spasli na ramenu
dobio otkaz
kao nije gledao u presu
ko bi bre plaćao te nervozne
vijetnamce

posla nema
otišao u grčku
brao pomorandže
masline mu bile sitne
nije prešao hiljadu kilometara
da bi brao tuđe šljive
potukao se s ukrajincem
gazda pozvao policiju
deportovali ga u srbiju
a srbija močvara
trulež
tope se govna u ustima
našao vezu
prešao granicu
đevđelija evzoni
kurac palac
eto ti ga na kritu
u glinari
mekša grčka glina
od srpske
kad su tražili neke šiptare
uhapse i njega
opet u srbiju
šutnuli ga u dupe na granici
da se više ne vraća
koji će im

zajmio
imao para od glinare
nisu mu vraćali
još ga bili ko majmuna
švercovao jaja sa homolja
ribu iz bara
benzin iz rumunije
slabo brajko
uzimali mu robu
bio tvrd na podmazivanje
kad ne ide ne ide

posle se smirio
našao neku
zakevila
rodila mu žgebe
devojčicu
otišli na selo da žive
gajili koze
koza sirotinjska životinja
samo je pustiš da brsti
gospođa se švrćkala sa šeširićem
među bunarima

ali
ima zajeb
uvek ima neki zajeb
nije slušao kad su mu pričali
da je mala načeta
nešto joj kvrcnulo u glavi
kad je bila klinka
pila neke lekove
dete spalo na njega
opet morao u fabriku
izlivao etisone
ne moš se diše
burazeru
tu se u tridesetoj ide u invalidsku
gore nego cevi i pomorandže
zajedno

e
a ni to
otišo sloba
fabriku kupile ustaše
smanjile mu platu
a on taman otkrio heroin
izvučeš crtu
pa na mašinu
boli te za platu
i za tepihe
i za mašine
i za dete
i za ustaše
ili to
ili rakija sa seljacima
trećeg nema

nervirao se
ko bi rekao da će ustaše da dođu
bolje da smo ih pobili
onda kod zadra
ne bi nam kupovali fabrike
našao stare čarape
napravio kao bombu
zavrljačio na sastanak uprave
sine
da vidiš kako zaležu
atomski s leva
normalno
dobio otkaz

žena mu
odlepila načisto
otišla u bolnicu
a on se uhvatio s nekim ciganima
dilerima
alkicama
dolazilo socijalno
ko čuva ovo dete
pitaju

jednom
dok se igrao sa ćerkom
uzeo crtu
preko nekih ruskih blokatora
jakih ko zemlja
stalo mu srce
dete nije znalo
mislilo da spava
igralo se s njim
takvim
dok ih nisu našli

ironija
jel se tako kaže
batice
jedino slobodno mesto bilo je
uz grob metalskog radnika partizana
gde smo se krili da pušimo
i odakle je sve počelo

Predrag Milojević

izvori http://konkursiregiona.net/
           http://predragmilojevic.blogspot.com/


povezano:Plejada - Predrag Milojević


19. 11. 2012.

Uloga umetnosti u prevenciji narkomanije





Tokom ove godine Omladinska kulturna Organizacija - Mladenovac (OKOM) realizovala je kampanju "Mladenovac bez droge". U okviru preventivnog delovanja organizovan je i literarno-likovni konkurs na temu narkomanije. Na konkurs se odazvao veliki broj učenika, a cilj je bio promovisanje likovnog i literalnog stvaralaštva odnosno uloge umetnosti u prevenciji bolesti zavisnosti. Opština Mladenovac je uradilo puno toga na prevenciji narkomanije. Koliko su u tome zaslužni pojedinci - obični građani, a koliko nadležne institucije i Saveti , tema je za neki drugu priliku. U daljem tekstu možete pročitati  pobedničku priču "Devojka koja me je ubila" autorke Sare Marniku ,kao i  osvrt na odnos između stvaralaštva i droge i kraći prikaz radova pristiglih na literalni konkurs .


DEVOJKA KOJA ME JE UBILA
autorka : Sara Marniku, učenica II4 Mladenovačke gimnazije

Poznavala sam jednu devojku. Bila je visoka, mršava i veoma je ličila na one manekenke kojima sam se divila kao mala. Bila je uzoran đak i imala je porodicu koja je bila puna ljubavi. Uvek je pratila pravila i nikada nije grešila. Stalno bih mislila kako je njen život savršen i upravo ono što bi svako želeo. Međutim, često mi je govorila kako je on ustvari dosadan i kako se nikada ne mrda, ma šta radila.

Sećam se kada je prvi put probala džoint . Uveravala me je kako je sve to bilo zbog izazova i kako joj nekoliko dimova ne može škoditi. Ipak je to bila samo cigareta, obična pljuga drugačijeg mirisa. I poverovala sam u to , isprva jesam. Naravno, bilo je mnogo teže nakon nekoliko nedelja od po nekoliko dimova, kada sam već videla kako se menja. Ali, ipak je nisam zaustavila.

Sećam se kada je džoint prvi put prerastao u nešto jače. Tih dana se kod nje zadesio neki rođak iz Amerike koji je , to sam odmah primetila, imao veliki problem. Tada ju je, sasvim slučajno, poveo stepenicu ili dve više. Te noći je vrištala i plakala kao nikada do tada, praveći pauze samo za povraćanje.  
Cele noći sam bdela oko nje, ne znajući kako da joj pomognem. Zaklela se da ono govno više nikada neće uzeti.

Ipak, ili je rođak bio previše uporan, ili ona premalo, ili je svima gospodarila neka veća sila koju nismo razumeli; prekršila je zakletvu mnogo puta posle toga.

Išla je tim nekim čudnim stepenicama, sve više i više, i Bog će ga sam znati šta je nalazila na njima. Nekima imena nisam mogla da zapamtim, druge su pak bile urezane u mom mozgu kao sinonim za smrt još od onih mnogobrojnih predavanja iz osnovne, ali bilo je svejedno.

Niko za to nije mario, ni ona, ni rođak, ni diler ( poznat samo kao Crni) , niti bilo ko iz grupe. A bilo ih je mnogo , previše za ovako mali grad. Sve su to bila poznata lica, mamini sinovi, tatine ćerke, deca rešena da se pokažu i iskeze životu -koji još nije valjano ni počeo, i roditeljima.

A roditelji, oni prepuni ljubavi i oni sa nedostatkom iste, nisu ništa videli, kako se činilo. Mada svi smo znali da su jednostavno, često birali da ne vide. Ona više nije bila mršava, poput manekenki kojima se divila kad je bila mala; bila je bolesno tanka i sve sam se plašila da će se prepolomiti. 
Bolelo ju je svuda i uvek, i nije videla izlaz. Ja jesam. Bio je tako jednostavan, tako očigledan da je skoro bilo komično. Međutim nisam joj ga otkrila. Ćutala sam uporno i besramno.
Gledala sam je kako sedi na prozoru i posmatra igru lišća satima. Čula sam kako jeca u krevetu, celu noć, tako tiho da su me uši bolele. Osetila sam je uvek kako smrdi na svo to zlo koje unosi u sebe. Rekla je toliko puta, gotovo, nema više. Pa onda ponovo. Rušila se preda mnom kao kula od karata, a ja, ja sam samo ćutala. Nisam mogla protiv sebe. 

Gledala sam je svako jutro; njene krvave usne i mračni podočnjaci su me uporno proganjali iz ogledala. Slušala sam njeno ubrzano srce svake noći. Osećala sam njenu goruću želju, uvek. Poznavala sam jednu devojku, samo jednu takvu, i drugu, nažalost, nikad nisam pronašla. Ona je spavala u mom krevetu, prala je moje zube i jela moj doručak.
To je devojka koja me je ubila.

( priča je objavljena i u Zborniku "Šumadijske metafore 2012" u okviru učeničkih radova )



Slovo sa promocije



S obzirom da je ovo veče posvećeno umetnosti, mladima i borbi protiv narkomanije, ja ću se u prvom delu  izlaganja baviti razobličavanjem jednog stereotipa koji se odnosi na samu vezu između droga i stvaralaca a time sam želeo da mladima koji imaju talenat za određenu umetnost dam do znanja da droga i stvaralaštvo ne idu jedno sa drugim.

Naravno bilo je slučajeva kod velikih imena kao što je to Šarl Bodler – koji je voleo da uzima opijum i hašiš, pa je čak i neke pesme posvetio ovim drogama.Ali tu treba imati u vidu da se radilo o jednom sasvim drugom okruženju i vremenu u odnosu na ovo današnje jer meni nije poznato da su se u ono vreme ljudi, pogotovo mladi masovno drogirali kao danas. Ali ono što je bitno pomenuti jeste da su kasnije Bodler, i neki drugi velikani pisali eseje i poeme na temu štetnosti droga. Tako da tu nalazimo navode kako heroin , kokain, opijum i sl. vode u smrt dok hašiš i marihuana vode u ludilo .

Bodler recimo opisujući dan nakon konzumiranja hašiša  između ostalog kaže:

„ Ali sutra! Tog strašnog sutrašnjeg dana svi organi koji su klonuli, iscrpljeni, opušteni živci, neodoljiva potreba da briznete u plač, nesposobnost da prionete na tekući posao , svirepo vas opominju da ste se upustili u jednu zabranjenu igru“ .


Droga je nešto sa čim se ne treba igrati , niti ekperimentisati, jer i oni koji su sa njom koketirali zbog svog avanturističkog duha, kasnije su o drogama pisali sve najgore.

 Ta priča kako droga širi vidike kod umetnika je po mom ali i mišljenju mnogih samo obmana i ništa više.Ako krenemo čistom logikom, stvaralac recimo uzme drogu , otvore mu se ti „vidici“ ili kako to haksli kaže otvore se vrata percepcije, pa recimo predpostavimo da umetnik onda i stvori kakvo nesvakidašnje delo (ili se kako to danas mladi kažu žargonski „istripuje“ pod dejstvom droge -umisli da je stvorio veliko delo)...šta dalje biva..šta mislite? Taj umetnik sigurno želi da stvori opet neko veliko delo..i on se vraća drogama..ponovo ih konzumira...što ih češće uzima on već nesvesno ulazi u problem, ako nije svestan zamke u koju može da upadne, umetnik postaje psihički pa vrlo brzo i fizički zavisnik od supstance koju koristi. On gubi naviku da stvara , tu naviku zamenjuje jedna druga bez koje više neće moći da opstane.

Kada postane zavistan od droge, on samo na drogu misli i nema tu više mesta ni za stvaralaštvo ni za bilo šta zdravo.

Pomenimo opet genijalnog Bodlera koji kaže:“ Onaj ko pribegava otrovu da bi mislio i stvarao , uskoro neče moći da misli bez otrova.Možete li da zamislite kako je strašna sudbina čoveka čija paralizovana mašta ne bi mogla da radi bez upotrebe droge.“


Nijedan korisnik droga na psihičku ili fizičku  zavisnost  nije imun , što bi rekli ni Car ni Prosjak, kao što niko nije imun ni na smrt. A razlike između smrti i narkomanije nema, jer droga vodi u smrt. Jedino što smrt sama po sebi dolazi nenadano , čovek ne zna kada će umreti, da li će i kako stradati, da li će dobiti kakvu smrtonosnu bolest, dok u slučaju narkomanije čovek je taj koji odlučuje i bira da uđe u svet propasti i smrti. Da se vratimo na trenutak umetnicima i inspiraciji.


Dakle kao što vidimo ekperimentisanje sa drogama je opasno, to je igranje sa životom a potreba za širenjem vidika i traganjem za kakvim autentičnim umetničkim izrazom uz pomoć droga je neprirodan proces. Stvaraoci sami po sebi imaju jaku imaginaciju, rođeni sa darom oni istinsku inspiraciju traže u voljenoj osobi, drveću, oblačnom ili vedrom nebu, bogu  itd .


Naš poznati akademik Vladeta Jerotić stvaralački proces poredi sa mističnim iskustvom gde umetnik komunicira sa Bogom i duhovnim svetom, pa samim tim pobuđuje u sebi takozvano više sopstvo što je u vezi sa hrišćanskim shvatanjem  božanske prirode čoveka. Sa druge strane imamo i Ničea  koji kaže „ da su umetnici za razliku od ostalih  „običnih ljudi“ večni, jer ih njihovo stvaralaštvo čini večnima“ . 

Kada smo se već dotakli misticizma i duhovnosti pomenuću da su droge tradicionalno deo određenih kultura i duhovnih sistema, a to se pre svega odnosi na šamanizam, gde se droge poput kaktusa pejotla koriste u obredne svrhe u posebno doba godine uz nadzor vrhovnog vrača, i nikako drugačije.
Takođe u Indiji imamo takvih praksi ali uz obavezan nadzor duhovnog vođe – gurua. 


Bitno je istaći i ovo jer mladi u Srbiji neretko su skloni takozvanom instant misticizmu, koji podrazumeva konzumiranje psihoaktivnih supstanci sa ciljem da se doživi mistično iskustvo. Što takođe predstavlja obmanu jer veliki poduhvati koji  imaju svoje utemeljenje u duhovnosti ili u umetnosti  ne mogu se postići na instant način, preko noći, već posvećenošću  i požrtvovanjem.



 Narkomanija je i tema literarnog konkursa koji je raspisala OKOM u okviru kampanje „Mladenovac bez droge“.

Autori pristiglih radova  inspirisani manje više opštim karakteristikama koje prate ovu bolest zavisnosti, pisali su o  prvim kontaktima koje današnji mladi ljudi imaju sa drogom, narkomanskoj krizi, dilerima, lečenju zavisnika, ali i o problemima sa kojima se susreću prijatelji i roditelji narkomana.

Ono što treba istaći je da su gotovo svi  bilo kroz formu kratke priče, pesme, ili eseja stavili naglasak na činjenicu da je narkoman pre svega bolestan čovek. 

Danas je važno govoriti i pisati o tome , jer u društvu vlada stereotip da su narkomani osobe koje treba prepustiti nemilosti i smrti.

Sama tema narkomanije je bolna i potresna pa samim tim malte ne svi radovi pristigli na konkurs nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim.Priča  pod nazivom „Devojka koja me je ubila“ autorke Sare Marniku  , po mišljenju žirija za nijansu se ipak izdvaja od ostalih. Priča sadrži elemente strave, fokusira se na samu ličnost narkomana ( narkomanke).

Marniku  je pisala o devojci  koja kročivši u svet droge doživljava potpunu promenu svoje ličnosti. Sve vrednosti koje je krase nestaju, i žive samo u sećanjima. Više ništa neće biti kao pre. Postavši rob poroka, devojka iz Sarine priče u sebi budi mračno – parazitsko JA  koje kreće da dominira nad svetlošću života.

Priča „ Devojka koja me je ubila“ Sare Marniku govori o uspešnoj mladoj manekenki koja je ušavši u svet droge potpuno izgubila svu svoju lepotu, sve ono što je u njoj bilo pozitivno nestalo je, i upravo takvo stanje simbolizuje posledice drogiranja kod svake osobe koja je postala zavisnik, bilo da je u pitanju umetnik, sportista ili neko drugi , izgubiće svoj talenat i želju za radom i pretvoriće se u osobu  kojoj je važno samo kako da nađe drogu.Junakinja (ako je tako uopšte možemo nazvati) pomenute priče šetala je modnim pistama da bi se  uzevši drogu vrlo brzo spustila na stazu smrti po kojoj hoda poput zombija , iz dubine onoga što je ostalo od njene duše ponekad izvire unutrašnji glas koji poput vapaja kaže: 
Gledala sam je svako jutro, njene krvave usne i mračni podočnjaci su me uporno proganjali iz ogledala. Slušala sam njeno njeno ubrzano srce svake noći.Osećala sam njenu goruću želju, uvek. Poznavala sam jednu devojku,samo jednu takvu, i drugu na žalost nikad nisam pronašla. Ona je spavala u mom krevetu, prala je moje zube i jela je moj doručak. To je devojka koja me je ubila“.

Kada čovek postane rob poroka on svoju dušu prodaje. 

 Ljudi kažu da su slobodni , pogotovo mladi znaju reći „niko meni ne može da zabrani šta ću ja da radim, radiću šta ja hoću“ . I takva vrsta argumenta posluži da se krene i sa drogiranjem, a tu posle nema ni S od slobode, sloboda postaje nedostižna . Čuveni pisac Onore de Balzak kaže da za čoveka nema veće sramote i dublje patnje od nemogućnosti da radi i deluje po slobodnoj volji.A ličnost okovana porokom ,nema u sebi slobode i svoje volje (koja je sa druge strane najbitniji faktor odluke kada zavisnik odluči da se leči.)

Ličnost narkomana je  porobljena, proganjana od nezajažljive želje koja poput ambisa ili nezasitog stvora neprestano traži da bude zadovoljena, ukoliko do toga ne dođe neretko se desi da zavisnik digne ruku na bližnjega ( on ne vlada sobom)  ili na sebe i to je onda momenat kada zlo trijumfuje , jer smrt i uništenje jesu krajnji ciljevi svakog zla.
Ne kažu džabe psihoanalitičari da „uživaoci heroina u prvom kontaktu sa ovom drogom kreću u lov na zmajeve( aludirajući tu na pušenje i šmrkanje ove droge), a kasnije zmajevi kreću da love njih.“


Korisnici droga dolaze iz raznih društvenih sfera, o tome neretko čujemo iz medija , ne treba da čudi da droge ili dilera ima tamo gde zaista ne treba da ih bude a to je u školama , među profesorima. O tome je pisala Jovanović Ivana u priči „Kriza“ gde momak već ogrezao u narkomaniju umesto da utehu i pomoć nađe kod prosvetnog radnika, dolazi u situaciju da ga profesorka još više uvuče u porok tako što mu  nabavlja drogu i odvodi na marginalna mesta.

Jana Katić u svojoj priči „Do pakla i nazad, možda?“ bavi se tragičnim odnosom između majke koja je  teška narkomanka i ćerke koja   po uzoru na svoju majku i sama postaje zavisnik.

Autori radova bavili su se i negativnim uticajem okruženja na mlade, Iva Petričić piše o negativnim uticajima društva, o mladom čoveku koji se oseća odbačeno i usamljeno , pa ne birajući društvo u želji da pripadne kakvoj takvoj zajednici ulazi u kontakt sa narkomanima.


Među radovima imamo i esej koji je napisala Neda Višnjić, koja se bavila razlozima zbog kojih je danas droga sve više prisutna u društvu, a to su izmeđuostalog loša materijalna situacija koja u ljudima izaziva beznađe . Neda Višnjić problem vidi i u promovisanju lažnih vrednsti ali i naglašava i ulogu porodice koja je najbitniji faktor u odrastanju čoveka.


Autori ostalih radova takođe nisu manje važni , jer ovakvi literarni konkursi imaju širi smisao od klasičnih literarnih konkursa. Ovo je prevencija, način da se uz pomoć pisane reči skrene pažnja na problem narkomanije.

Među mladim življem ima  dosta talentovanih za pisanje ili neki drugi vid kreativnog izraza, s toga škole  moraju da ponude što veći i raznovrsniji broj konkursa na različite teme, u tome se ogleda i vaspitna uloga prosvetne ustanove, koja je plašim se spala na jako niske grane, čast izuzecima među profesorima i nastavnicima koji ne dolaze na posao samo da bi odradili normu , već im  je stalo do toga da iskreno pomognu mladima.


Što se tiče ustanova kulture, konkretno na lokalu one bi morale da pruže što raznovrsniji i dinamičniji program, to svakako podrazumeva i aktivnije uključivanje samih umetnika sa teritorije opštine mladenovac kojih nema malo, u organizovanje različitih kulturnih dešavanja.

Kultura ( pre svega kulturna politikma i institucije kulture ) u Srbiji danas nije u dobrom stanju. Razlozi za to su mnogobrojni ali to je jedna posebna priča.

Sa druge strane mi smo ti koji reagujemo ili ne reagujemo . Šta preostaje danas mladom čoveku , koga okružuju poroci i uvek postoji mogućnost da padne u iskušenej i oda im se? Mi najpre u okviru lokalne zajednice moramo da damo sve od sebe kako bi mladima pružili alternativu kako bi ih usmerili ka zdravim stilovima života.

Na polju sporta se tu mnogo više uradilo a kada je u pitanju kultura tu tek treba mnogi da daju svoj doprinos, književne večeri, izložbe, literarni i drugi konkursi, film, fotografija, kreativne radionice  i slično svega toga treba da bude troduplo više nego inače i tako ćemo stvoriti pozitivnu atmosferu u našem društvu. Jer to su stvari koje treba da dominiraju naspram narkomanije i ostalih negativnih pojava, kulturna dešavanja moraju da budu česta i raznovrsna kako bi postala deo svakodnevnice mladenovačke omladine i ostalog življa. A ne da im deo te svakodnevnice bude drogiranje. Takođe je bitno da se kulturna dešavanja organizuju i u svim selima naše opštine, a o tome koliki je minus što Mladenovac nema Dom omladine da i ne govorimo.


Uloga OKOM je od ključnog značaja za Mladenovac, moje je zadovoljstvo što sam učesnik  projekta Mladenovac bez droge , i u zajedničkom organizovanju tribine koja je nedavno održana ali i učešću na ovoj manifestaciji. Moram da pomenem da sam ranije organizovao više ozbiljnih tribina na temu prevencije narkomanije ali do sada nisam naišao na ovako visok stepen svesti o  problemu narkomanije u Mladenovcu, gde se svi pozivaju da se uključe u borbu, jer nama niko neće da pomogne ako mi ne pomognemo jedni drugima, a ovde je u pitanju ni manje ni više nego život naše dece. Aktivnosti vezane za prevenciju narkomanije ne smeju da se završe na ovome, i siguran sam da će PRIČA o problemu narkomanije u Mladenovcu vremenom dobijati i svoje svetle momente, da bi jednog dana na  kraju te priče pisalo kako je život trijumfovao nad smrću.

predsednik žirija : Zoran Antonijević


povezano: 






4. 11. 2012.

Tomislav Marković - Predsednička zakletva


Tomislav Marković rođen je 1976. godine u Belosavcima kod Mladenovca.

Objavio knjige : Grafite na ulicu! 1995. (aforizmi) ,Sneg na ispitu zrelosti 1999. (pesme) Rvanje s anđelom 2003. (pesme),Na mestu zločina 2005. (aforizmi)...
Poslednjih godina uglavnom piše multižanrovske satirične tekstove. Jedan od urednika kulturno
propagandnog kompleta Beton.
Redovan saradnik mesečnika Rez , on-line magazina Plastelin  i e-novina
Živi i radi u Beogradu.


Predsednička zakletva

polažem zakletvu

zak zak zak

zakucavam

ekser u letvu

mrtvačkog sanduka

naše vaskrsle države

naše zipovane Velike Srbije



zaklinjem se

da ću čuvati

teritorijalni integritet

voljenog trupla

građanina pokornog

građanina pokojnog

da ću se boriti protiv

prirodnih procesa

truljenja i raspadanja

do poslednje kapi krvi

do poslednjeg komada mesa



zaklinjem se

da ću štititi svetost

državnih simbola

opela, epitafa i pokrova

da ću suzbiti blasfemičare

samozvane umetnike

i ostalu bagru

koja skrnavi naše svetinje

nekakvim intervencijama




zaklinjem se da ću braniti

pravo na život i slobodu

svake kosti

od fibule do klavikule

osobito ću brinuti za falange

skupljene u snop

u pesnicu/desnicu

ogoljeni dokaz supremacije

bele rase



zaklinjem se

da ću štititi

prava manjina

posebno crva

da ću učiniti sve

da sačuvam njihov identitet

i osobenosti crvstvujušče kulture

ali neću zaboraviti

ni brašnaste bube

rovce, mrave, gliste

uključujući i manjine

jedva vidljive golim okom

u našoj zemlji ima mesta

za sve lojalne živuljke

dobre volje



zaklinjem se

da će preda mnom

sve grobne zemlje

biti jednake

da mi ilovača

neće biti bliža srcu

od černozema



zaklinjem se

da ću braniti

svetu srpsku parcelu

u kojoj smo živi sahranjeni

i nadgrobni spomenik

kolevku od granita

kao njen sastavni deo




sa desnicom

na svetom memorandumu

zaklinjem se

krstom i koljivom

da neću imati pokoja

da ću bdeti 24 časa dnevno

sedam dana u nedelji

dok ne ostvarim

san duži od noći

dok svi srpski pokojnici

ne budu živeli

u jednom kovčegu.



Nestali


Nestali. Iščezli. Nigde ih nema.

Kao da su u zemlju propali.

Bez traga i glasa.

Kao da ih je zemlja progutala.

Nema ih ni od korova.

Nigde nikog.



Izgubili se.

Negde smo ih zaturili.

Zalutali u lavirintu minskog polja.

Istopili se pod kišom olova.

Skoknuli do logora po cigarete

i nikad se više nisu vratili.



Ni živi ni mrtvi. Nešto između.

Postoje još samo na spiskovima.

Pretvoreni u brojke i slova.



Iza njih su ostale prazne stolice.

Prazni rukavi, prazne nogavice.

Prazne police u kućnim bibliotekama.



Nestali. Iščezli. Nigde ih nema.

Kao da su u književnost propali.

Tražili smo ih između redova.


U pričama koje začaravaju pripovedanjem.

U pesmama koje su pojele sunce.

Na unutrašnjoj strani jebivetra.

Među providnim anđelima od neprobojnog stakla.

Na otrovnom vrhu ludog koplja.

U sendviču od vojničkog hleba i vučjeg jezika.



Glasovi iskoni ne govore o njima.

U romanu-državi ne primaju emigrante.

U pradavnim počelima tamnine

ne vidi se prst pred nosom.

Nema ih čak ni iza

rešetaka od živih stihova.



Ispod tepiha nismo zavirivali

zbog alergije na grinje i prašinu.

Pravili bismo ih od blata,


ali trenutno imamo pametnija posla.

Budućnost nas čeka iza ugla

sa iskopanom sekirom u rukama.



Koga nema, bez njega se može.

Sva mesta su uredno popunjena.

Svet je pun kao oko, zaokružen

kao teniska loptica.


Izvor: Beton
foto. Milica Jovanović

2. 11. 2012.

Promocija: Gordana Smuđa - "Druga mesta"

 Dvadeset petog oktobra  u Centru za Kulturu - Mladenovac, u 19 časova, održana je promocija zbirke "Druga mesta" autorke Gordane Smuđe. Na promociji su pored autorke govorili mr. Dušan Stojković i Jelena Milović. Pored toga što je čitala svoju poeziju Smuđa je pričala i o aktuelnoj pesničkoj sceni, o važnosti i izostanku kvalitetne kritike u pozorištu i književnosti ali i medijima i književnim stvaraocima koji ne biraju na kojoj će se televiziji pojaviti, pa mnogi ostaju u senci estradnih zvezda kada učestvuju u zajedničkim emisijama.Ona je naglasila da treba postaviti granicu između toga šta je kultura a šta ne, a ne stavljati sve u isti koš.


Gordana Smuđa (1982) je dobitnica nagrade Mladi Dis za 2011. godinu, a njena knjiga Druga mesta štampana je u prestižnoj ediciji Tokovi Gradske biblioteke Vladislav Petković Dis iz Čačka.


Knjiga Druga mesta u većini svojih slojeva ne donosi poetiku koja bi opovrgla uvrežena i stereotipna shvatanja o manjkavostima prvih poetskih zbirki. U zbirci dominira jednostavnost, neposrednost i svojevrsna skromnost pesničkog jezika i tematike koja se iscrpljuje naivnošću melanholije pred svetom u kojem dominiraju stereotipno negativne sile materijalnog.
 Gordana Smuđa, rođena je u Beogradu, gde je 2005. godine završila master studije Dramaturgije na Fakultetu dramskih umetnosti. Od 2004. do 2009. godine pohađala je veći broj stručnih kurseva u zemlji i inostranstvu, na kojima se usavršavala u oblastima dokumentarnog filma, etike i estetike filma, istraživačkog novinarstva, marketinga, itd. Gordana je bila stipendista Fonda za razvoj naučnog i umetničkog podmlatka Ministarstva prosvete RS (2005-2006), stipendista Ministarstva obrazovanja i sporta RS (2005-2007), Univerziteta “Dante Alegijeri”, Ređo Kalabrija u Italiji i Italijanskog kulturnog centra u Beogradu (2005). Govori engleski, italijanski, nemački i ruski jezik. Bila je saradnik ili zaposleni u nizu medijskih i marketinških kuća između 1997. i 2011, dramaturg i izvođač više predstava u zemlji i inostranstvu, saradnik časopisa “Marketing Srbija”, “Crta”, “Status”, kao i programski urednik, selektor, PR, producent i direktor kreativnih kampanja Festivala dugometražnog dokumentarnog filma, Bioskopa “Balkan”, Doma kulture Studentski grad u Beogradu, Kinoteke, Doma omladine... Autor je većeg broja pozornišnih i radio drama, scenarija, eseja i teorijskih radova o filmu i pozorištu. Do sada je objavljivala poeziju i kratke priče na internet sajtovima, u elektronskom časopisu “Treći trg”, BELEF publikaciji “Novi poredak teksta” (2007).Gordana je i dobitnik prve nagrade u kategoriji proze na festivalu "Šumadijske metafore" (2012)., za priču "Granice".A bila je i moderator na ovogodišnjem pozorišnom festivalu u Mladenovcu.




LAJPCIŠKA TIŠINA


U Lajpcigu te samo tramvaji
Podsećaju na to da vreme nije stalo
Tišina koja daje kvalitetno postojanje
Odmerenost u rečima, pogledima
Osmesima
Odmerenost koja uči uživanju
Nečujni koraci
Voz koji niz šine klizi šapatom
U vazduhu stare tajne
Dobro sačuvane
Gotički parkovi
Hlad nad drvenim klupama
Po koja debela mačka
I tišina
Lajpciškog nedeljnog popodneva.