18. 5. 2013.

Milan Dobričić - Duša



Duša

Skriven iza saksije
vidim ga celog;
glava pala na šaku
miruje
blago stegnute usne
bez disanja
Samo mu oči ne vidim
Skrivene su listom
koji moram da pomaknem
a ne smem.

(Blagosloveni gubitnici, 2009)

Milan Dobričić, rođen 1977. godine u Beogradu.
Diplomirao svetsku i srpsku književnost na Univerzitetu u Beogradu. Završio Beogradsku Otvorenu Školu.
Jedan od osnivača Udruženja Treći Trg (www.trecitrg.org.rs) i međunarodnog Beogradskog festivala poezije i knjige TRGNI SE! POEZIJA!.
Radi kao prevodilac sa engleskog i italijanskog jezika.
Objavljivao poeziju i prozu u časopisima u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji, Francuskoj, Poljskoj, Rumuniji, Španiji/Kataloniji, Turskoj.
Objavio dve priče u zborniku Najkraće priče 2006 (Alma, Beograd). Objavio koautorsku knjigu proze Dnevnik 2000 (CSM, 2001), zbirke pesama Pritisak (CSM, 2002), Dovijanje (Treći Trg, 2006), Blagosloveni gubitnici (Društvo Istočnik, 2009), Lirika i tako... (Treći Trg, 2013) i zbirku kratkih priča Ceđ (Treći Trg, 2010). Učesnik u projektu WordExpress kao pesnik i prevodilac. Prevođen u časopisima na engleski, francuski, poljski, rumunski, katalonski, češki, slovenački, turski i hebrejski jezik.
Preveo s engleskog roman velškog pisca Ovena Martela Drugi čovek (Treći Trg, 2011), zbirku pesama Paskal Peti Zoo otac (Treći Trg, 2012), i zbirku pesama Gabrijela Rozenstoka Tragom njenog imena (sa Gorjanom Rajić, Treći Trg, 2013).
              http://www.trecitrg.org.rs

foto: soul -plant by seriuthe2tailedwolf

17. 5. 2013.

Saša Marković - Dodir svile


Dodir svile

Neće pobediti dodir svile.
Tvoja koža neće biti nežna svila,
biće pergament ispisan lošim vestima.

Neće pobediti krhkost trske.
Nadjačaće kamen, ili zemlja.
Moje kosti biće trska.

Neće pobediti nežnost svile.
Svojom kožom razglasićeš
samo moje kosti koje pucaju.

Lako, kao trska


Saša Marković, novinar i profesor, rođen 1968. godine u Vrnjačkoj Banji. Osnovnu školu završio u Donjem Ribniku, srednju u Trsteniku, fakultet u Čačku. Posle Mladenovca i Beograda, trenutno živi i stvara u prestonici Danske, Kopenhagenu...
Radio kao profesor, novinar, urednik, bio lokalni političar, direktor centra za kulturu... Objavio zbirke pesama: "Iskorak u tamu" (1996), "Afrička maska od drveta" (2005), "Ptica koja nikada nije videla kavez" (2008).


foto: girl in the reed by laurazalenga-d5t1449

15. 5. 2013.

Bojan Babić - Molitva za kraj



Molitva za kraj

Misliš,
Dovoljno će biti,
Kada dođe tvoj sat,
Da budeš mudar,
I sa krajem se pomiriš.
Misliš,
Do tada,
Mirisaćeš po svom putu ljiljane,
Klesaćeš spomenike bitnostima i nebitnostima
I drugim ih prolaznicima ostavljati
Da u njima boga prepoznaju,
Šake ćeš ljubiti, poglede gristi, disati butine,
suze naizgled ravnodušno čistiti.
Misliš.
Ali krajevi ne dolaze sami.
Samo ako se
Uz kafu i ratluk
Svakoga jutra
Za smrt budeš molio,
Ona će te , možda , sobom počastiti.



Bojan Babić (1977, Mladenovac), objavio je do sada : PLI-PLI (priče, 1996), Knjiga za dečake (roman u svega 100 primeraka) i Buke u prozi (pesme u prozi, 2003), Priče o sreći (kratke priče, 2008) , romane Neljudska komedija i Devojčice, budite dobre. Diplomirao je na grupi za srpsku književnost i jezik sa opštom književnošću na Filološkom fakultetu u Beogradu. Živi u Beogradu.
Dobitnik je Književne stipendije "Borislav Pekić", 2011. za sinopsis romana Devojčice budite dobre, koji je krajem februara izašao iz štampe. Detaljnije - LINK



Sabornost na delu






Danas kada sve češće viđamo razne apele za pomoć teško oboleloj deci, kada čitamo novine i gledamo TV a tamo ništa lepo ni da se vidi ni da se čuje nema, mali i veliki ljudi sabrani oko jednog cilja svojim delom i te kako umeju da nam ulepšaju stvarnost.
Gde nema sloge nema ni zajednice. Bivši i sadašnji đaci OŠ "Kosta Đukić" u Međulužju organizovali su akciju sređivanja dvorišta i zgrade škole. Povod za ovu akciju jeste jubilej, 120. godina od osnivanja osnovne škole u ovom Mladenovačkom selu. Akciju je inicirao i njome upravljao Marko Petrović.Kako   kažu :" Najlepši detalj je da su u akciji učestvovale,mnoge generacije đaka,od sadašnjih pa do ljudi koji su završili školu pre 50 godina, i svi su dali podjednak doprinos".









9. 5. 2013.

Miljurko Vukadinović dobitnik nagrade „Rade Drainac“

foto: ПОЛИТИКА



PROKUPLjE – Drainčeve nagrada ove godine pripala je  Miljurku Vukadinoviću iz Beograda.Ovogodišnji , 47. lauret , poreklom je iz Toplice, a žiri je objedinio nekoliko njegovih dela prilikom dodele nagrade. “Žiri je u smislu odavanja ovog priznanja objedinjeno posmatrao Vukadinovićeve knjige „Ep o Šljivamešu“ (2007), „Kolačevina“ (2011) i „Škr/Gut“, dela koja su nastala nakon njegovog dolaska u Srbiju iz Rumunije gde je radio na Univerzitetu u Bukureštu kao lektor za srpski jezik, rekao je direktor Narodne biblioteke „Rade Drainac“ u Prokuplju Dragan Barjaktarević.
Ove godine odluku je donosio žiri u sastavu profesor dr Goran Maksimović, Andrej Jelić Mariokov i Dragan Barjaktarević.
Nagrada će ovogodišnjem dobitniku Miljurku Vukadinoviću biti uručena 21. maja. Pesnički karavan obići će celu Toplicu i darovaće stihove ljubiteljima poezije sve do kraja maja meseca. ( izvor: juGmedia.info)





  Miljurko Vukadinović je 2007. pobedio na festivalu "Šumadijske metafore". Tim povodom  Vukadinovićeva zbirka "Ep o Šljivamešu" štampana je  u izdanju Šumadijskih metafora. 

8. 5. 2013.

Miljurko Vukadinović - Ključ




KLjUČ

Ključ od podrumskih odaja je suvišan. Nisi ga
imao gde udenuti. Rupa. Rupa.
Toliko da proguta ključ i njegovu sen a da se
vrata ne otvore.
Srećom vrata su bila otvorena i nije bilo
neophodno rupu rabiti kao osmatračnicu.
Video bi mrak i parolu sa poklopca.
Bravar (ujedno i otac) po mom iscrpnom opisu
da je dijagnozu :
NEKO JE ULETEO U PODRUM
Pomisao na kakvu ptičurinu bio mi je prvi ključ.
Ključ što udara krilima i u malteru koji se
osipa upisuje krvave figurice.
Krvave figurice nisu suvišne. U svaku istoriju idu. Rupiče.
Sveže crvene freske u podrumskim odajama.
Crveni temelj, hm.
Da, uleteo je jedan. Njihov.

7. 5. 2013.

Andrej Jelić Mariokov - O opasnostima življenja


O opasnostima življenja

Kancer, infarkt, dijabestes,
Sida, Parkins i Alchajmer,
Trihinela i jektika,
Depresije i slomovi,
Na trepetni životić kidišu.

Kao crkveni miš osiromašen,
Uranijum ubija!

Ubija benzen,
Ubijaju kisele kiše,
Ozonske rupe,
Jutarnji smog.

Ubija ravnodušnost
Prema izgnanoj braći.

Lude krave,
Svinjska kuga,
Ptičiji grip.

Pušenje ubija!

Ubija alkohol!

Ubija slatko!
Ubija masno!
Ubija ljuto, kiselo i slano!

I vesele, plavojke,
Opširne na ključnim mestima,
Ubitačne jesu!


Gde da se denem Gospode?
Kad smrt me sačekuje
Na svakom pešačkom prelazu,
Pod crnim amrelom,
sa svojim belim štapom
I tamnim naočarima,
Snabdevena tolikim izgovorima
Za moje progonstvo
U tu, tamo-onu,
Gluvonemu nedođiju lednu.

Andrej Jelić Mariokov