21. 6. 2012.

Aleksa Novičić






Aleksa Novičić (1992) je  pisac iz Mladenovca. Autor je više pesama i kratkih priča. Njegodi radovi objavljeni su u zborniku "Šumadijske metafore". Prozu i poeziju objavljuje na blogovima i internet portalima .



Kafenisanje

Gađao sam je pikslom
Vratila mi je saksijom
Srećom promašili smo
Osećao sam kraj jače
Od rovca u glavi
I dok sam izlazio iz stana
Pitao sam se
S kim ću sad da pijem kafu?




Svakodnevni zapleti


Baš to..

Debeli I mršavi lik stajali su ispred kioska brze hrane. Debeli je naručio gurmansku pljeskavicu, mršavi tost.
-         Ja volim sise. – reče mršavi lik debelom.
-         I ja isto.
-         Znaš, ja volim da se sigram sa sisama moje ribe. Ona gleda neke spotove na jutubu, a ja joj gledam sise, pa ih pomirišem, pa udarim jednu, pa gledam šta radi druga, pa sve tako a ona bleji, gleda spotove, cita neku knjigu… napravio je filmsku pauzu, I sa ozbiljnim izrazom lica rekao: “Da sam ja riba, stalno bih se igrao sa svojim sisama pred ogledalom.”
-         Koje bre tvoje ribe?!
-         Pa kad je budem imao, ono kao.
-         Aha.
-         Ja se ponekad igram sa svojim sisama.- dodao je debeli.
-         Sise su fascinantna stvar, znaš da kad gledaš u sise 10 minuta dnevno to ti produži život za minut.
-         Znam, gled‘o sam I ja na diskaveriju.
-         Jebe kevu.
Prodavačica je okretala ko zna koju pljeskavicu u toj smeni. Već godinama radi noćnu I sluša pijane klince I matorce, manijake I klinke obučene kao kurve, dok čekaju pljeskavice. Pored ta dva tipa, stajao je jos jedan u odelu, gledao je cenovnik, neodlučan sta će da naruči. Prišao mu je jedan isto u odelu.
-         Dobro veče prijatelju.
-         Dobro veče, kako ste?
-         Evo, može bolje.
-         Eh, nažalost uvek može bolje.
-         Sta ćete da naručite? – pita ih prodavačica.
-         Pljeskavicu. – odgovoriše u glas.
-         Jebale vas vise pljeskavice. – promumljala je prodavačica sebi u bradu dok je bacala mleveno meso na roštilj.
Jednolično pistanje semafora I cvrčanje mesa na žaru je ubijalo tišinu. Dotrčava do kioska pijani čovek srednjih godina, radnička klasa, prilazi klincima, I uzbudjeno kaže:
-         Dečaci! ( uzima vazduh I hvata debelog za rame ) Dečaci, kola mi se ugasila, u pičku materinu, jel možete da pogurate, častiću vas pljuge!
-         ’Ajmo žgoljavi! – euforično je uzviknuo debeli.
-         Snajka čuvaj mi tost, eve ti pare, sa‘ ću dodjem!
Prijatelji su uzeli samo luk od priloga, seli u kola, jedan je odvezao drugog kući, pa otišao svojoj.
-         ’Ajmo dečaci gurajte jače!
-         Jeb‘o sam te usta debela za ovo. Jebale nas pljuge! – šaputao je mršavi, sa rukama na gepeku crvenog stojadina.
-         Puši kurac, pomažemo čoveku.- izdisao je debeli.
-         Misli na sise to će da pomogne.
-         Decaci, jel možete?!
Gurali su skoro celih dva kilometra I već su izašli na periferiju grada. Stojadin kašlje, kija I pali! Kola kreću.
-         ’Fala decaci! – pijano je uzviknuo covek.
-         A pljuge? – razdrao se debeli.
Pijani je provukao ruku kroz prozor I pokazao im prst. Srednji prst.
-         Kita! – reče mršavi.
-         Vidim I ja da je kita. ’ajmo nazad.
Vratili su se do grada, pokupili hranu I krenuli svako svojoj kući.




***


Jedan od dva prijatelja stigao je kući, pljeskavicu je pojeo još u kolima. Legao je pored žene u krevet. Ona je već spavala sa blagim i zadovoljnim smeskom na licu. Sigurno je bila umorna kad je legla ovako rano. – pomislio je čovek. Na pamet mu je pao jedan od radnika iz njegove firme. Razmišljao je da li da mu da povišicu. Onda se setio da mu nije dao platu više od godinu dana.
Njegov prijatelj stigao je kući, legao u krevet pored svoje žene, pokušao da zaspi. Nije mu išlo.
-         Ženo, ženo… - prodrmao je za rame.
-         Sta je bre konju, sta me budiš?
-         Uzeleo sam te se ženo. Da mi daš mal‘ pizde.
-         Ljubiša, tri je ujutru. – rekla je I pogledala ga ispod oka.
-         Mal‘ samo.
Upalila je svetlo na noćnom stočiću, stavila naočare, otvorila časopis I zadigla spavaćicu. Leti nije nosila gaće. To joj je ostao fetiš iz srednjoškolskih dana.
-         Penji se!
Ljubiša je umočio, sa izrazom lica srećnog malog deteta. Njegova žena liznula je kažiprst i okrenula stranu u kojoj je kolumna mršavog klinca sa kioska. Zašto volim zimu? - glasio je naslov kolumne. Počela je pažljivo da čita. Povremeno bi joj se oteo uzdah.
Stojadinov gazda stigao je kući, živeo je sam. Uključio je računar I na internet izbacio snimak koji je snimio pre par sati. Snimak gde ženu njegovog direktora jebe u bulju, a zatim krupan plan kako joj svršava po faci. Počeškao se po bradi, otvorio flašu piva, ubacio kasetu u rekorder I pustio snimakCrvene Zvezde devedeset prve godine. To je bila dobra utakmica.
Debeli klinac je stigao kući, uključio komp, brljao po netu, I našao dobar homemade pornić. Poznat mu se činio glumac. Svukao je majcu, I počeo nezno da se pipa po grudima.



Pivo


Sedeli smo ispred prodavnice. Upržilo na jedno čet’r’es stepeni. Sedim sa tim čo’ekom, I pijemo pivo. A pivo ladno k’o zmijče.
- Je li mali, jel znaš ti bre koja je razlika izmedju katoličke i pravoslavne pičke?! A?
- Ne’am pojma, koja?
- E pa, vidiš... katolička je vertikalno, a pravoslavna horizontalno! I da znaš!(duga pauza) Ne jebe se djokom nego dupetom! (grok, pljuc) E! Živeli!
- Živeli!
(Srkkk) Matori je bio odrpan, neobrijan, sed, nosio je crveni kačket sa natpisom “ FAST “ labavo na glavi. Prodao bi ženu i ćerku za gajbu piva. U glavi mi je prolazila reklama za reklamom. Uvijek medju prijateljima. Poruka je u boci. Muskarci znaju zašto. Jedna je Bačka. I nikako mi nisu bili jasni oni metroseksualci sto reklamiraju pivo. Kao neke ribe se tu lože, vrte dupe, oni gledaju utakmicu, boli ih kurac, sujeverni muškarci, kurac - palac. Ovo je bre život.
- MILE!DOLAZI U KUĆU, JEBEM LI TI ‘ĆER DETE MAJKINO U PIČKU PIJANO! JEL ĆE PARE SAME DA SE NAPRAVU, JEBEM LI TI OCA ŠAŠAVOG! A?
Mile se sa tužnim izrazom lica pokupio i otišao u kuću. Znam da se samosažaljevao u tom trenutku.
- ‘bem ti žene
Promrljao je sebi u bradu.
Ja sam ostao sam, naručio od prodavačice koja ne zna šta je čips još jedno pivo, i povremeno mrzeo sve što je prošlo ulicom. Na kraju me je mrzelo da mrzim. Ostao sam pijan i ravnodušan. ŽIVELI!!!


 Pored pisanja pesama i kratkih priča Aleksa svira usnu harmoniku i  nastupa sa različitim bendovima u lokalnim i Beogradskim klubovima.


http://soundcloud.com/aleksa-novicic/road-house-bluez-u-prolazu

http://soundcloud.com/aleksa-novicic/just-a-gigolo

Ostali linkovi : 

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.